Kognitivna i emocionalna inteligencija kao predikator uspjeha u višim razredima osnovne škole

 U Hrvatskoj osnovna škola traje osam godina i obavezna je za sve građane Republike Hrvatske, prve četiri godine osnovnoškolskog obrazovanja, razredna nastava, učenicima sve obavezne predmete (hrvatski jezik, matematika, priroda i društvo, likovna i glazbena kultura te tjelsna i zdravstvena kultura) predaje jedna učiteljica ili učitelj. Od petog razreda učenici dobivaju za svaki predmet posebnog profesora i moraju se prilagoditi na različite stilove predavanja i sustava ocjenjivanja kod svakoga profesora. Je li kognitivna i emocionalna inteligencija učenika povezana s procesom adaptacija na novi način izvođenja nastave i školskim uspjehom?  Mnogi stručnjaci su se bavili povezanošču kognitivne inteligencije i osnovnoškolskog obrazovanja. Ali, odnos crte ličnosti i uspjeha u školi nije istraženo, možda zato što ne postoji odgovarajući psihološki mjerni istrument. Emocionalna inteligencija je zapela za oko mnogim znanstvenicima u zadnjih 25 godina pa je tako pojam emocionalna inteligencija postao pojam iz opće kulture. U nekoliko istraživanja potvrđena je značajna prediktivnost mjera emocionalne inteligencije kod osnovnoškolskog i kod srednjoškolskog postignuća, ali u istraživanjima koja su se koncentrirala na uspjeh u visokom obrazovanju postoje bitne nekonzistentnosti. Otkriveno je da povezanost emocionale inteligencije i uspjeha u školi ima veze i s dobi, kod mlađih ispitanika je jača povezanost.

Istraživanje je pokušalo otkriti moguće prediktore školskih ocjena
izmjerene pomoću BarOnova inventara emocionalnog kvocijenta inteligencije: verzija za mladež (EQ-i: YV, Bar-On i Parker, 2011). Istraživanje je provedeno u 6., 7. i 8. razredima osnovnih škola. Do ovog istraživanja nisu postojala slična istraživanja na učenicima u
Republici Hrvatskoj. U istraživanje je bilo uključeno  tri kriterijske varijable: opći prosjek, hrvatski jezik i matematika. Te tri kriterijske varijable ponekad su
u niskoj korelaciji, stoga daju jedan širok pregled školskog postignuća, te predstavljaju zapravo uspjeh za koji je potrebno imati razne sposobnosti.
U  istraživanju nije pronađena povezanost između kognitivne i emocionalne inteligencije, što se poklapa i s ostalim istraživanjima koja su provedena 2011.godine.
Za sve tri kriterijske varijable u istraživanju dobiveni su da kognitivnu inteligenciju kao značajan prediktor. Najbolja prediktivnost je pronađena za kriterij: ocjena iz matematike. To možemo protumačiti da je matematika predmet koji nije „štreberski“, matematiku učestalo povezujemo s ljudima visoke inteligencije.
EI model emocionalne inteligencije nije ostvario ni jedan značajan prediktor.
Moguće je da s dobi raste emocionalna inteligencija, jer se osobe okreću sve
više prema prijateljima i partnerima u adolescentskoj dobi. Bar-On (1997) navodi da se intrapersonalne vještine općenito razvijaju s dobi. Stoga, moguće je da EI konstrukt u mlađoj dobi nema povezanosti s kriterijskim varijablama zbog činjenice da u mlađoj dobi osobe nemaju koncepciju i razvijene emocionalne vještine.

Što mislite (i iz vlastitog iskustva) je li učenicima prelazak u više razrede osnovne škole teško iskustvo i treba li im vremena da se priviknu na nove profesore i njihove načine predavanja i ocjenjivanja?
Je li emocionalna inteligencija vezana s tim procesom?
Je li učenicima koji se lakše nose sa stresom i koji su komunikativniji lakše ili je svim učenicima ne vezano za njihovu emocionalnu i kognitivnu inteligenciju isto?
Za više informacija o ovoj temi možete pronaći na http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=219666